Jarceva festa - Mario Vargas Llosa

Govorio je da nema pravde na ovom svijetu. Zašto mu se to dešavalo nakon što se toliko borio za ovu nezahvalnu zemlju, za ove ljude bez časti? Obraćao se Bogu. Svecima. Našoj Gospi. Ili, možda, �avolu. Vikao je i molio. Zašto su ga stavljali na takva iskušenja? Sinovi koji su bili njegov krst, zavjere da ga ubiju, da unište djelo cijelog jednog života. Ali nije se zbog toga žalio. On je umio da se bori protiv neprijatelja od krvi i mesa. To je radio od mladosti. Nije mogao da podnese nizak udarac, da ga ne puste da se brani. Izgledao je polulud od očajanja.

To nije bio neprijatelj kojeg je mogao da pobjedi kao one stotine, hiljade, sa kojima se suočio i pobjedio ih proteklih godina tako što ih je kupio, uplašio ili ubio.

Uranija Kabral sjedi kraj postelje oduzetog oca, nekadašnjeg moćnika, i prisjeća se doga�aja od prije trideset i pet godina koji su je natjerali da zauvijek napusti rodno ostrvo i presječe sve porodične veze.

Grupa zaverenika u zasjedi čeka da nai�u kola s tiraninom koji je za trideset godina vladavine ubio na desetine hiljada ljudi. Rješeni su da ga ubiju iako su sasvim svjesni kakva ih mučenja potom čekaju.

Diktator male ostrvske države koji se zavadio sa cijelim svijetom susreće se s najljućim neprijateljem, koga ne može da savlada. Ironijom sudbine, čovjeku koji ne zna za strah – popustila je petlja.

Preplićući doga�aje iz 1961. i 1996, porodične i lične drame junaka, Mario Vargas Ljosa na briljantan način oslikava posljednje dane Truhiljove vojne diktature.

Strana: 552